četvrtak, 08.11.2007.
Kripti
Molim pročitati kraj posljednjeg posta da se podsjetite jer me dugo nije bilo.
''Znači ono je ipak bio jedan od Drevnih.''- pomislio sam.
Okretao sam na 57. stranicu knjige. 52, 53, 54, 55, 56, 59... Ali nema 57. stranice (direktno zbog toga nema ni 58. jer su na istom listu). Točno se vidjelo da stranice nema. Iskinuta je iz knjige. Izletio sam iz sobe do Knjižnice Sjećanja. Tamo su bile Delaurona, Lantana i Protaktea. Prvo sam pitao Delauronu da se ne bi uvrijedila što nisam prvo pitao nju. Nije me previše začudilo to što ona nije znala. Ovo je prvi put da ju vidim u Knjižnici. Otišao sam do Protaktee.
''Nešto mi govori da ćeš ubrzo to saznati.''-rekla mi je.
''Uuuuuu. Puno si mi pomogla.''- pomislio sam.
Najviše nade sam polagao u Lantanu. Ne zbog njenog znanja ili slično. Već zato što je ona Čuvarica Sjećanja, znači, ako se nešto dogodilo sa stranicom u zadnjih 100 godina, koliko je ona tu, znati će.
''Čekaj da malo razmislim. Probat ću se vratiti u to vrijeme pa ću valjda nešto naći.''- rekla je.
''Dobro. Imaš vremena. Misli koliko god hoćeš.''- odgovorio sam joj s puno nade.
''Znam. Uzeo ju je netko tko je prije imao ulogu u Leutaniji. Ta osoba je radila u Dvorcu. Jako ju zanimaju Zmajevi, a posebno Drevni.''
''Hvala. Puno si mi pomogla.''- zahvalno sam rekao i otišao do jednog stola u knjižnici da bolje proučim knjigu. Na stolu je bila poruka:
O''
Čim sam pročitao pismo, otišao sam do Lantane.
''Jel' bi znala prepoznat' ovaj rukopis?''- pitao sam Lantanu.
''Daj mi minutu. Od onog o kojem mi je Vanda pričala. Onaj koji ju je zarobio. Ne mogu se sjetiti imena...''- rekla je i vratila se svojoj knjizi- ''Sjećanja za amatere''.
''Osmion. Hvala. Idem ga potražiti.''- rekao sam i poletio prema Vrtovima Meitni.
Dok sam letio sam razmišljao o knjizi koju je Lantana čitala.
''Zašto njoj trebaju ''Sjećanja za amatere'' ? možda želi nama pomoći da lakše dođemo do nekog sjećanja. Da. To je to. Stalno mora nekome tražiti sjećanja. Sigurno želi da to prestanemo raditi. Da se više posveti sebi i svojim sjećanjima.''
Došao sam do Vrtova. Leuteronina i moja klupica je još stajala na mjestu. Točno onako kako smo je ostavili. Nikoga nije bilo. To sam i mislio. Nije on povjerljiv.
''Osmion! Znam da si tu!''- vikao sam iako nisam bio siguran da je tu.
Odjednom je ispred mene počeo rasti Osmion. Kao da raste iz zemlje.
''Šta se čudiš? To je ona čarolija pomoću koje ste pobjegli iz kruga dok je Drevni mene napadao.''- rekao mi je. ''Ja čujem sve što se oko mene događa. To je jedna moja posebnost koju sam dobio time što sam polovično zmaj. Tako sam načuo i vašu malu čarolijicu''
''Daj mi list!''- dreknuo sam na njega.
''Nisam glup koliko se čini. Ali ni toliko zao. Dobit ćeš ga ako mi učiniš jednu uslugu. Može?''
Premišljao sam se. Ali je ta stranica jako važna i moram je imati.
''Što trebam napraviti?''- podlegao sam iskušenju.
''Pravilno si postupio. Znaš li tko su bili Kripti?''
''Znam. Izumrli su davno. Dvadeset generacija prije nego što je nastao ovaj dvorac. Mislim da u Knjižnici Sjećanja ima nekih knjiga o njima.''- odgovorio sam mu.
''Dobro. Drago mi je da znaš jer želim jedan njihov artefakt.''
''Ne. Žao mi je ali to neće ići. Veliko Vijeće striktno zabranjuje trgovanje tim artefaktima. Neprocjenjivi su zato što neke tajne Kripta još nisu otkrivene. Tu ti ne mogu pomoći.''
''Mislim da ćeš se predomisliti.''- rekao je podlo i u ruci stvorio vatrenu kuglu i primicao ju listu iz knjige...
Objavljeno u 19:47 • Komentari (19) • Isprintaj • #
utorak, 10.07.2007.
Nemamo pojma
Pokušao me udariti ramenom ali sam se izmaknuo. Telepatski sam pozvao Tantaleru i Parseodimeu do tla. Tamo smo se sakrili od Osmiona.
''Pomozi Vandi i vratite se što prije.''- rekao sam Parseodimei, a Tantalera je ostala sa mnom. Izvadio sam jednu bočicu Praha Drevnog i počeo praviti krug od praha oko mene i Tantalere pazeći da ostavim prostora za Parseodimeu i Vandu. No morao sam stati pred kraj jer krug nije smio biti dovršen dok se njih dvije nisu vratile. Došle su i na brzinu sam dovršio krug.
Počeo sam izgovarati čarolju:
Štit su u svakom napadu.
Elementi, Drevni- sjever, jug,
Hrabro brane ovaj krug.
Stadoh mudro ja u njega,
Siguran sam tu od svega.
ATHEMALKA! ATHEVINA! ATHEHOKMA! LAYORLAM!
Ovom čarolijom smo bili sigurni od Osmiona jer su moje moći zbog čarolije mogle djelovati izvan kruga, a njegove nisu mogle djelovati unutar kruga. A Prah Drevnog nam je pomogao i na još jedan način, jer smo pomoću njega mogli pozvati Drevnog da nam pomogne u borbi. Bio bi prisiljen biti na našoj strani i napasti Osmiona.
''Ne!''- viknula je Vanda.
''Šta je bilo?!''- pitao sam ju.
''Pa Osmion je Zmajski Vladar, Drevni će biti podložan njemu, a ne nama.''
''Neće. To što je Zmajski Vladar mu ne daje nikakvu prednost kod Drevnih. Oni ga neće slušat.''- odmah se usprotivila Tantalera.
Parseodimea je samo šutjela jer je ona sa Čuvaricama Elemenata svoje vrijeme provodila u Močvari Mudraca, a ne u Knjižnici Sjećanja sa Čuvaricama Osobnog pa ne zna podatke o čarolijama ''Osobnog'' i slično.
''Ako smetam, ja mogu otići- neprimijećeno.''- tiho se javila Parseodimea.
''Ne smetaš. Zašto bi smetala? I šta si to rekla o nestajanju neprimijećena? To bi nam moglo pomoći.''- pitao sam.
''Pa zar ne znate 'Čaroliju Pretvorbe'?''- pitala je zbunjeno Parseodimea.
''Ne!''- svi smo se izderali.
''Dobro. Naučit ću vas. I to morate jako brzo naučit. Jer nas Osmion još traži.''
''Vjeruj mi. Ne traži nas. Ima probleme s Drevnim. Hehehe.''- smijala se Vanda.
Svi smo ga pogledali. Letio je i bježao od Drevnog. Ja sam posebno proučio Drevnog, ali mi je bilo nešto čudno. Izgledao je jako mlado za jednog Drevnog. Drevni koji je prvi pronađen je izgledao jako staro. Naučili smo ''Čaroliju Pretvorbe'' što smo brže mogli.
''Dakle, ja ću se pretvoriti u pticu, a vas troje se pretvorite u crviće jer su oni jednostavniji za početnike. Dobro?''
Svi su krenuli s izgovaranjem čarolije:
Napustit ću ljudsko tijelo.
BESTIO BESTIETTA,
To neće biti šteta.
BESTIO ANIFORNUM,
Pretvorit ću se u ...
Za kraj je svatko od nas rekao životinju u koju će se pretvoriti. Parseodimea nas je uzela u svoj kljun i poletjela prema Dvorcu. Učinak čarolije je slabio pa smo se spustili i pričekali dok ne postanemo normalni da bi krenuli dalje. Kad smo došli u Dvorac krenuo sam do Knjižnice Sjećanja, a Čuvarice svaka svojim putem. Potražio sam onu knjigu u kojoj sam pronašao čaroliju za Drevnog. Uzeo sam knjigu i odnio u sobu. Legao sam na krevet i počeo čitati ne bi li našao nešto što će objasniti zašto je onaj Drevni izgledao tako mlad. U sobu je ušla Leuterona i odmah me počela ljubiti. Moglo bi se reći da se ponovilo ono iskustvo iz Vrtova Meitni. Nakon toga je ona zadovoljno otišla. Hehe. Pronašao sam ono što sam tražio. Pisalo je ovako:
Objavljeno u 17:51 • Komentari (58) • Isprintaj • #
srijeda, 04.07.2007.
Novi neprijatelj
''Dakle, izusti to već jednom!''- izderao sam se.
''Jednog od DREVNIH.''
''Ne, to nije moguće... Ja... Ja ne vjerujem!''
''Pa otkud onda bitka?''- ponvno sam ja progovorio.
''Vanda je otišla u Dvorac po Tebe ali si već krenuo, a mi smo znale da će Paladijanke krenuti prema Drevnom jer nas uvijek prate, pa smo tebe htjele pozvati. Ali ti si morao biti tvrdoglavo đubre i krenuti dok si još trebao ležati u krevetu!''- izderala mi se u facu.
''Dobro. Sorry faco. Pa... Di je onda Vanda?!''- pitao sam nervozno.
''(Uzvik) Možda je otišla do Drevnog. Znaš da nisu baš pokretni ali ipak ih se treba čuvati.''
''I gdje je Drevni?!''- polako sam živčanio.
''Prati me.''
''Evo idem. A da zovemo još nekog?''
''Ma nije potrebno. Neka se odmaraju. Moći ćemo to nas troje.''
''Ali gdje je???!!!!''-dreknuo sam.
''U 'Planinama Hassa'.''
''Pa gdje drugdje nego na najhladniju planinu u Ruterfordiji!''
Stigli smo.
''Tako je...veličanstven!''
''Imaš li dovoljno Mane da bi ga podigli?''- pitala me jer je znala da su one tri čarolije koje sam izveo potrošile puno moje Mane.
''Valjda imam. Ali gdje je Vanda?''
'' Vratit ćemo se po nju kasnije.''
''Znaš...O nečemu nikad nisam razmišljao. Gdje ćemo mi njega staviti?''
''Joj. I ti si mi neki vladar. Vidi se da previše posjećuješ Sobu za Pripravke, a nedovoljno Knjižnicu Sjećanja kao Čuvarice Osobnog.''
''Što time hoćeš reći?''-začuđeno sam pitao.
''Da bi te kao vladara trebale zanimati i knjige, a ne samo neke trave i napitci. A nemoj mislit da mi ne znamo što ti još radiš u Sobi za Pripravke!''
''Molim!''
''Pa znamo da ti i Leuterona tamo provodite slobodno vrijeme drpajući se. Znate...Vaše riječi se čuju dosta daleko. (smijeh)''
''Jel tu ima nešto krivo!!??''
''Pa nema ali mislimo da je knjižnica bolja, lakše se sakrijete.''
''Aha. To je bio kao savjet, a onda sorry.''
''Dakle, nakon što ti izvedeš određenu čaroliju koju ćeš sam potražitit u Knjižnici, Zmajeva moć prijeđe na tebe, a Drevni se pretvori u prah koji se također može koristiti za različite pripravke.''
''Hvala.''
Stigli smo do moje sobe u Dvorcu Meitner. Tantalera je pričuvala Drevnog dok sam Ja tražio čaroliju u Knjižnici Sjećanja.
''Evo je!''
S knjigom u ruci sam krenuo prema sobi i tek sam u sobi primjetio da je čarolija dosta komplicirana.
''Treba mi još Mane.''-rekao sam Tantaleri.
Uhvatili smo se za ruke i ona mi je predala dio svoje Mane.
Spusti se i pomozi mi jednom.
Svi Drevni, počujte moj glas,
Moj zmajski zov sad doziva Vas.
FLAMMIFAX! ARFAX! ORFAX! MINIFAX! MAGNIFAX! THORFAX!
''Je li uspjelo?''- pitao sam dok mi je u glasu titrao strah od neuspjeha.
Odjednom, Drevni se rastavljao na prah i silu. Sila je izgledala kao duh, i odjednom se okrenula i udarila od moja prsa. Osjetio sam kako mi Mana raste. To je bio znak uspjeha.
''To!''- viknuo sam sretno tako da su sve Čuvarice, a i moja sestra došle u moju sobu vidjeti što se događa. I one su bile jako sretne pa su spojile moći i napravile erupciju moće koje su na nebu ispisale: ''1:0 za nas!''
''Hvala. Hvala Vam svima što ste pomogle u ostvarenju onoga što smo svi čekali. Naše prednosti u odnosu na Paladijanke!''
No meni je bilo i drago zbog još jednog razloga, dobio sam i moć da koristim Prah Drevnog.
''To će mi dobro doći.''- pomislio sam i uzeo sav prah s poda i spremio ga u otprilike deset bočica što je bilo dovoljno za deset čarolija.
''Oh ne! Vanda!''- viknula je Tantalera.
Oboje smo poletjeli što smo brže mogli prema Planinama Hassa, a Parseodimea je krenula za nama. Budući da su Tantalera i Vanda bile u istoj ''skupini'' Čuvarica mogle su pričati telepatski. Ugl. Vanda je bila zarobljena u hladnom dijelu Planina. Nažalost, ne zna tko ju je zarobio.
''Jao ne! Mislim da znam tko!''- viknuo sam užasnuto.
''Tko?''- pitala me Parseodimea.
''Samo da nije On! Imam jak osjećaj da je to Zmajski Vladar- Osmion. Rana ga je protjerala jer je htio moći Drevnih za sebe. Zato je i uhvatio Vandu, da sazna gdje je Drevni.''
Ugledao sam ga. Stajao je tik do Vande ali malo ispred nje. Gledao me pogledom punim mržnje. Da. Bio je to on. Vilenjak, ali s krilima manjeg zmaja i repom koji mu je pomagao u letenju. Krenuo je prema nama velikom brzinom.
OVAKO, NE ZNAM JEL VAM OVO PREDSTAVLJA DUŽI POST ILI NE, PA ĆU DRUGI DIO OSTAVIT ZA IDUĆI POST. IDEM MALO SREĐIVAT BOXOVE DA SE LAKŠE SNALAZITE U PRIČI. DODAT ĆU I SVA MJESTA KOJA SE SPOMINJU I SLIKE NEKIH LIKOVA AKO IH NEMA, I DOPUNIT ĆU MALO OPISE. EH, DA. I SORRY ŠTO NEĆU MOĆ JAVLJAT ZA POSTEVE AL ŠTEKA MI ONO ZA KOMENTIRANJE. SORRY.
Objavljeno u 11:48 • Komentari (16) • Isprintaj • #
utorak, 26.06.2007.
Pronađen je...
Osjetio sam lomljenje stakla na mojim grudima i osjetio kako mi se tekućina slijeva po majici, a pare iz tog napitka podižu do nosa. Počeo sam se obrušavati prema Leuteroni i u toj polusvijesti sam se čak brinuo da ne bih pao na nju. No tijelo me nije slušalo. Samo sam uspio tiho progovoriti:
Nakon pet sati sam došao svijesti, još pod utjecajem onih para. Inače, čisto da znate, osoba koja me pogodila je bila Franesia (vidi box). Pogodila me jedna njena bočica. Najvjerojatnije jedna kojoj je tek nedavno našla recept, jer je moja majka mene uspavljivala tako što bi mi govorila kakve sve bočice postoje. Tih priča se i dan danas sjećam, i da vam pravo kažem, pomognu. Ustao sam se sa zemlje. Lijevo krilo me bolilo. Pogledao sam oko sebe i ugledao sam isti prizor kao i prije pet sati. Bodlje ruža koje je Parseodimea bacila na Ceziu su još uvijek stajale u zraku. Ferma- Čuvarica Vatre i Neodima- Čuvarica Zraka su stajale jedna uz drugu i spajale vatru i zrak u tornado vatre i gađale Franesiu. Zapravo, one su djelomično krive što sam bio pogođen. Franesia je htjela pogoditi Leuteronu i dokrajčiti ju, no zbog pogotka je putanja bočice bila malko pomaknuta i usmjerena u mene. Seaborgana i Aktinora su imale okršaj s najjačom Paladijankom- Radoniom. Nadam se da ste shvatili što su one moje riječi napravile. Bila je to jedna jaka čarolija zaustavljanja vremena. Ima i slabijih čarolija za zaustavljanje vremena, ali je ova jedna od jačih. Da sam se prije toga borio, čarolija mi ne bi uspjela jer bi se Mana (energija potrebna za izvođenje čarolija) potrošila. Razmislio sam:
''Što da prvo napravim?''
Nisam dugo razmišljao već sam iz utjecaja Tempus Maradentiuma izvukao Neodimu. Zajedno smo ''otpuhali'' osale Čuvarice do Dvorca, a nakon toga sam osobno odnio Leuteronu do Sobe Za Pripravke u Dvorcu. Sve su još uvijek bile pod utjecajem čarolije. U Sobu Za Pripravke je ušla Neodima i rekla:
''Zahvalna sam ti na ovom što si učinio, ali bi bila još zahvalnija kada bi sada prekinio ovu čaroliju.
''Da je pametna znala bi to i sama.''- pomislio sam. Skinuo sam malo praha koji se svim vilenjacima skupi na krilima, izgovorio čaroliju ponovno i puhnuo u prah. Leuterona je počela jecati. Ja sam znao da će se to dogoditi pa sam izveo novu čaroliju:
''Hvala na svemu.''
''Ma nemaš beda.''
''Sve moje Čuvarice su bile u pitanju. Zamisli što bih učinio da si bila samo ti.''
Ponovno smo se poljubili. Idućeg dana sam otišao do Tantalere- Čuvarice Mira. Rekao sam joj: ''Vidi, znam da ne možeš biti uvjek na pravom mjestu u pravo vrijeme, alo gdje si bila za vrijeme ove bitke!''
''Dobro dobro. Samo se ti deri. Ni ne znaš zašto je izbila bitka.''
''Zašto? Prosvijetli me.''
''Gaduro jedna usrana.''- pomislio sam.
''Zato što smo Protaktea, Vanda i ja našli...''
''Što ste našli?''
''Našle smo Jednog. Našle smo...''
Objavljeno u 17:55 • Komentari (29) • Isprintaj • #
četvrtak, 14.06.2007.
Što dalje?
''Našeg kralja boli lijevo krilo jer ga je Radonia okrznula svojom plamenom kuglom.''- rekla je Leuterona Vandi.
To naravno nije bilo ni blizu istine.
''A gdje ste bili da vas je ta glupača napala?''
''Pa...''- krenuo sam iako nisam znao što reći, no Leuterona me prekinula.
''Čula sam da je jedan Drevni pronađen kako luta nasred Niobijske Ravnice. Povjerovala sam. Kako sam glupa!''
Počela je plakati.
''Kako je pametna.''- pročitala mi je misli, zakrenula tijelo prema meni, te se nasmiješila. Tu su se već našle i Tantalera, Parseodimea i Ferma. Došlo mi je da ih grubo otjeram, no nije toga vrijedno. Nisam želio izgubiti povjerenje Čuvarica. Trebat će mi. Već sam imao plan što raditi dalje: trebalo je samo nagovoriti Delauronu da napusti Dvorac, a Leuterona bi ostala i pazila me. Da, pazila i mazila, iako bi ja nju puno više mazio nego ona mene, ali pričat ću vam kada dođe vrijeme.
Došla je i Delaurona i počela vikati na Leuteronu: ''Što mu je bilo?! Trebala si paziti na njega! Glavno da ja imam slabe moći i nisam vam od pomoći! E, pa ja ne bih dopustila da mu se nešto dogodi!''
Uzela me pod ruku o odvela do Dvorca.
''Ništa od plana.''- pomislio sam. Delaurona je nešto mumljala nešto sebi u bradu. Mogao sam razabrati neke dijelove, ali nisu baš za priču.
***
Evo prošlo je već tjedan dana, a ja moram kao neki majmun slušat' ovu glupu Delauronu. Na neki način mi se to sviđa jer mi Delaurona donosi sve što želim. Danas idem van iz ovog dosadnog Dvorca, nije me briga da mene i Leuteronu vidi i moja sestra, ali mi ćemo se naći ( i nadam se ponoviti ono iskustvo iz Vrtova Meitni ). Krenuo sam prema Šumi Drevnih no u njoj je bilo neobično tiho. Samo se čulo žumorenje potoka koji je bio uz Dvorac i mirisalo je po Leuteroni. Ja sam zaista opsjednut njome. Ali tko ne bi bio tom prekrasnom kosom, tim elegantnim letom, tim lijepim vrelim usnama i obrazima, tim savršenim tijelom. Tog trenutka sam čuo vrisak iz Šume. Bila je to Lantana. Poletio sam što sam brže mogao i stigao do Močvare Mudraca je je iz nje dopirao zvuk. Čuo sam lomljenje zemlje- Paseodimeina moć, vodu kako šumi po zraku i zatim se zaleđuje i pada na pod- Aktinorino maslo dopunjeno Seaborganinom snagom, vatrene kugle kako lete po zraku i udaraju od drveće- Fermine moći, i odbijanje osoba od pod- najvjerojatnije pod utjecajem Neodiminog jakog utjecaja na strujanje zraka. No jedno nisam čuo. Gdje je bilo cvjetanje biljaka, mirisi koji se šire kada moja najdraža napadne... U početku sam razmišljao o tome što će biti sa Mudracima ako ih se ošteti, jer ipak, to je već staro drveće, a sada sam mislio samo na Leuteronu. Došao sam do Močvare i vidio ju kako leži na zemlji i drhti, krilo joj je bilo u neprirodnom položaju. Poletio sam prema njoj kada me je nešto pogodilo u prsa...
Objavljeno u 22:12 • Komentari (40) • Isprintaj • #
petak, 08.06.2007.
U Šumi Drevnih
Kada smo došli do Šume, Leuterona je bez ikakvog srama otjerala Delauronu.
''Ti se vrati u Dvorac! Tvoja bijedna moć nam nije potrebna! Dovoljno smo jaki bez tebe!''
''Ali, ja, ja.........!''
''Marš u Dvorac!''
''Leuterona!''- povikao sam.
''Ostani ako želiš.''- rekao sam Delauroni, ali bilo je prekasno.
Uplakana je poletjela prema Dvorcu. Leuterona i Ja smo krenuli dalje. No odvela me do ''Vrtova Meitni''. Bilo mi je malo čudno jer me nije vodila u Šumu kako je rekla.
''Zašto me vodiš u ''Vrtove''?''- pitao sam ju.
Odgovorila mi je: ''Vidjet ćeš, zapravo, osjetit ćeš.''
Samo se podsmjehnula i nastavila lebdjeti. Sada me polako bilo strah jer ona ima dosta jake moći, glavna je Čuvarica elemenata. No još uvijek se nije mogla mjeriti sa mnom. Imao sam osjećaj da su se Čuvarice urotile protiv mene iako nisam imao opravdan razlog za to. No kada smo došli do središnjeg trona u ''Vrtovima'', sve mi je bilo jasno. Naime, Leuterona ima moć čitanja misli, zato i je glavna Čuvarica elemenata.
''Pročitala mi je misli,'', pomislio sam, ''zna da mi se sviđa!''
Nisam o tome trebao misliti, pročitala je i to.
''A eto, sad je tek gotovo, sad si mi pročitala misli, sve znaš!''
''A ti misliš da mi smeta?''- upitala me.
Sreću tog trenutka ne mogu opisati, sve moje moći su doživjele eksploziju. Na mjestu glavnog trona je sada stajala ljuljačka od cvijetova crvenih karanfila. Šipki nije bilo već je u naletu magije ljuljačka lebdjela u zraku. Špage koje su bile začarane da lete i održavaju ljuljačku u zraku su blještale na suncu. Činilo ih je orošeno lišće lijane. Bio je to prizor za pamćenje. No mi nismo dugo stajali i divili se ljuljački već smo sjeli na nju. Prvo smo malo pričali o tome kako je divan ovaj vrt, ali nije to samo bezvezno sjedenje, ljuljačka je bila premala pa sam ja sjeo tako da su mi noge visile sa svake strane ljuljačke, a Leuterona je stavila svoja bedra na moje noge. Sjedili smo zagrljeni kada mi je stigla poruka u mozak: ''Dobro očeš ti mene poljubit' il' šta?!''
Shvatio sam da mi je to ona poslala pa smo krenuli.
(napomena- opis ljubljenja je u ovom ispod pa tko taj dio ne želi čitat nek preskoči, i obavezno u komentaru naglasi jesi čito il' ne)
U tom trenutku smo čuli kako na nas pada nešto iz zraka. Bila je to Radonia, koja je na nas bacila jednu svoju plamenu kuglu i time upropastila ovaj savršeni trenutak. Poletjeli smo držeći se za ruke i time ujedno i spojili moći i bacili čaroliju omamljivanja na Radoniu. Čarolija je okrznula njena krila i Radonia je počela padati prema Močvari Mudraca. Pratili smo njen pad no kada smo došli na mjesto pada sve što smo mogli vidjeti bila je pustoš, pustoš ove nekad divne Močvare. Tada sam si postavio novi cilj u životu- preobraziti Močvaru Mudraca u mjesto gdje će Čuvarice napokon imati stalno prebivalište, no Mudraci bi ostali da bi se Čuvarice mogle konzultirati s tim Drvećem punim Magije. Ali sada je važniji zadatak bio da se ne pročuje to što smo Leuterona i Ja radili u ''Vrtovima Meitni''. Poletjeli smo natrag prema Dvorcu zagrljeni, kada smo sreli Vandu- Čuvaricu Mistike. Odmah sam pomislio: ''Što reći?'' A Leuterona je već imala odgovor...
Objavljeno u 18:21 • Komentari (51) • Isprintaj • #
četvrtak, 07.06.2007.
Moj dom- Leutanija
Moje casrtvo se zove Leutanija. Živim u njemu tek 100 godina što je u vilenjačkom svijetu jako malo. Moja majka Rana je nedavno završila sa svojom 200. godinom vladanja te je meni prepustila prijestolje. Sada sam ja ravnopravni kralj Leutanije. Time sam dobio moći svih 10 Čuvarica te one sada mogu obavljati svoje važnije dužnosti. Na žalost, zapustile su svoje dužnosti Čuvarica nakon što je Rana oslabila. Sada kada su moje moći u punom zamahu Čuvarice se mogu posvetiti svojim najdražim aktivnostima. Jedina mana Leutanije je to što ju samo Šuma Drevnih dijeli od središta crne magije vilenjačkog svijeta. To mjesto se zove Paladija. U Paladiji se nedavno dogodilo masovno izbijanje magije te je uništilo gotovo cijeli grad, preživjela su tri elfa koji su sada protivnici Leutanije, ta eksplozija je oslabila moju majku i tako su Paladijanke uvidjele mogućnost uništenja mog najdražeg mjesta u zemlji vilenjaka. Napadi su spriječeni, a sada će nastupiti nova, bolja vladavina koja će zauvijek preobraziti Leutaniju u mjesto kakvo je bilo za vladavine velikog Ksenona- vilenjaka nad vilenjacima. Njegove moći su sada u Šumi Drevnih, a po jedna moć se nalazi u svakom od Drevnih Zmajeva. Legenda kaže da će onaj koji stupi u kontakt sa svim Drevnima u Šumi dobiti moći kakve je nekad imao veliki Ksenon. Nažalost to je tek jedna u nizu legendi Leutanije u koju su Paladijanke povjerovale. To je dobra stvar jer su one sada zauzete pretraživanjem Šume, a to je najveća i najmagičnija šuma u Ruterfordiji- zemlji elfova. Moje Čuvarice žive u Šumi i iskreno, ponekad me strah za njih jer se u Šumi nalaze zle vile koje imaju moći gotovo jednake kao moje Čuvarice. Bojim se gubitka neke od Čuvarica, jer time, automatski slabi neka od mojih moći. Zadatak Čuvarica je da pronađu Drevne koji se skrivaju duboko u Šumi, a budući da Drevni mogu letjeti, Leuterona i Neodima pretražuju i područje iznad Šume. No jednog dana je od Protaktee stigla vijest, to me malo uznemirilo jer, ipak, Protaktea je Čuvarica Nedostižnog što znači da čuva samo nedostižne stvari. Istog trenutka sam krenuo u Šumu sa svojom sestrom Delauronom. Na putu smo se našli sa Leuteronom- Čuvaricom Prirode koja nas je odvela do Niobijske Ravnice...
Objavljeno u 16:54 • Komentari (5) • Isprintaj • #
